Pavarotti: Život, glas i naslijeđe jednog neponovljivog tenora
Još uvijek se sjećam trenutka kad sam prvi put čuo Pavarottija. Bilo je to jedno prohladno veče u Sarajevu, 1998. godine. Radio je škripao, ali glas – taj glas – ispunio je sobu poput svjetlosti. Moj otac je samo rekao: "Slušaj, sine, ovo je glas koji dolazi iz duše."
Dokumentarni film "Pavarotti" iz 2019. godine, u režiji legendarnog Rona Howarda, vraća nas upravo u srž tog doživljaja. Kroz arhivske snimke, intervjue i nenametljivu naraciju, gledamo čovjeka koji je prešao granice opere i dopro do srca miliona – uključujući i one koji nikada nisu kročili u opernu kuću.
Od Modene do svjetskih stadiona: putovanje jednog genija
Luciano Pavarotti nije odrastao s idejom da će postati ikona. Njegov otac, amaterski tenor i pekar, smatrao je muziku hobijem. No njegova majka – kako to često biva – prepoznala je nešto više. I bila je u pravu. Dokumentarac prikazuje njegov put od skromnih početaka u Modeni do slave koju je dostigao uz "The Three Tenors".
Sjećam se kad sam bio u Veroni i razgovarao s jednim starim violinistom. Ispričao mi je kako je Pavarotti znao doći iza bine, umiriti se deset minuta u tišini, i onda izaći s osmijehom – kao da ga vodi neka viša sila. To nije bila poza. To je bio on. Film nam jasno pokazuje: njegov glas je bio više od tehnike – bio je misija.
Emocije koje pjeva – i živi
Pavarottijeva supruga, Nicoletta Mantovani, u filmu iskreno govori: "On nije glumio emocije koje je pjevao – on ih je živio." To je ono što ga izdvaja. Svaki put kada bi otpjevao "Nessun Dorma" ili "O Sole Mio", publika je osjetila tugu, radost, čežnju. Ja sam to doživio uživo u Beču 2002. godine – bilo je to jedno od najdubljih iskustava mog života. Nije pjevao – disao je kroz notu.
Pavarotti i granice koje je rušio
Howard se ne libi pokazati kontroverze. Pavarotti je kritikovan jer je opera donio na stadione i sarađivao s pop zvijezdama poput Bonoa i Celine Dion. Ali time je opera prestala biti rezervisana samo za elitu. On je otvorio vrata – i srca
Kao mladi bloger koji je 2009. godine pisao o njegovom duetu s Jamesom Brownom, sjećam se komentara jednog profesora muzike: "To nije opera!" A ja sam odgovorio: "Ali to je ljudskost, i to je umjetnost."
Kompleksan čovjek iza legendarnog glasa
Film ne prikriva njegove greške – afere, razvod, medijske skandale. Ali ni ne sudi. Pokazuje čovjeka koji je, poput svih nas, bio složen – slab, ranjiv, ponekad sebičan. I to ga čini još većim. Bio je sposoban voljeti, griješiti, davati. Njegova glazba bila je ogledalo njegove duše. Nicoletta u jednom trenutku kaže: "On nije znao drugačije nego da živi kroz muziku. Sve drugo je bilo tišina."
Humanista s misijom
U kasnijim godinama života, Pavarotti se okrenuo humanitarnom radu – organizirao je koncerte za pomoć djeci pogođenoj ratovima, uključujući i nas u Bosni. Njegova Fondacija, kojom sada upravlja Nicoletta, podržava mlade talente i zdravstvene inicijative širom svijeta.
Kada sam 2016. godine intervjuirao jednu stipendisticu Fondacije iz Brazila, rekla mi je: "Bez Pavarottijevog naslijeđa, nikada ne bih pjevala. On mi je dao razlog da vjerujem u sebe."
Pavarotti u očima Rona Howarda: Glumac u tijelu tenora
Ron Howard, redatelj poznat po dramama, ovom dokumentarcu pristupa s istom emocionalnom dubinom. U jednom intervjuu rekao je da Pavarottijevu izražajnost može usporediti s Marlon Brandom i Meryl Streep. To nije pretjerivanje – Pavarotti nije samo pjevao note, on je prenosio priče, živote, suze.
Završna riječ: Više od glasa
Pavarotti nije bio samo najveći tenor 20. stoljeća. Bio je čovjek. Sanjar. Borac. Umjetnik koji je znao da glas nije samo sredstvo – već most. Most između ljudi, emocija, kultura.
Howardov dokumentarac ne glorificira, već poštuje. I daje nam priliku da ponovno čujemo – i osjetimo – ono što svijet danas sve više zaboravlja: da umjetnost, kada je iskrena, ne zna za granice.
I zato, kada sljedeći put čujete njegov glas, zatvorite oči. Nećete samo čuti muziku. Osjetit ćete čovjeka.
