Mario Balotelli – Genije, buntovnik i žrtva nerazumijevanja

Prvi put sam čuo za Balotellija dok sam radio kao dopisnik iz Milana 2008. godine. Imali smo običaj, poslije utakmica, otići na espresso i analizirati talente. Sjećam se tadašnjeg urednika koji mi je rekao: “Ovaj mali iz Intera ima sve... osim mira.” I bio je u pravu.

Mario Balotelli, rođen 1990. u Palermu kao sin imigranata iz Gane, a odrastao u italijanskoj porodici Balotelli u Bresciji, bio je sve što fudbal može poželjeti – sirova moć, preciznost, karizma. No, iza te sile krila se jedna ranjiva, često neshvaćena duša.

Zvijezda u usponu: Inter, Mourinho i titule

Njegov rani period u Interu bio je nevjerovatan. Sa samo 17 godina je zabijao u Ligi šampiona, postao najmlađi strijelac u historiji kluba na evropskoj sceni. Gledao sam ga uživo protiv Juventusa – imao je onu iskru koju ne možete naučiti. No, ubrzo su se počele pojavljivati pukotine.

Mourinho, tada trener Intera, u šali ga je nazivao “nemogućim”. Istina je, Balotelli je kasnio na treninge, provocirao, svađao se. Ali isto tako, donosio pobjede. Taj paradoks je bio njegova konstanta.

Transfer u Manchester City: Novi početak s istim starim sjenama

Njegov prelazak u Manchester City bio je medijski spektakl. Pamti se po nezaboravnom golu protiv Uniteda i majici “Why Always Me?”, koja je postala globalni simbol njegovog otpora i očaja.

Jedan od klupskih trenera mi je 2011. godine ispričao anegdotu: “Jednog dana pomaže djeci u lokalnom azilu, sutradan pali vatromet u kupaonici.” To je Mario – srce i haos u istoj koži.

Rasizam kao rana koja nikad nije zarasla

Nema te titule koja može izbrisati gorčinu koju je osjećao u Italiji. Navijači su ga vrijeđali zbog boje kože, mediji su ga razapinjali. Jednom je rekao: “Da nisam jak, već bih odavno otišao.” I to je bila gola istina. Rasizam nije samo srušio njegovu igru – srušio je dio njega kao čovjeka.

Euro 2012: Trenutak kada je zaledio Evropu

Ali onda je došao EURO 2012. Sjećate li se onih golova protiv Njemačke? Ja sam tada bio u Varšavi, tribine su se tresle. Onaj pogled prema nebu, onaj mišićavi stav bez riječi – to je bio Mario u svom najsnažnijem, najčistijem obliku.

To je bio trenutak kad je cijeli kontinent pljeskao, a Italija konačno stala iza njega. Kratko, ali dovoljno da pokaže svijetu ko je zaista Mario Balotelli.

Poslije slave – pad koji je bilo teško gledati

Nakon 2012. sve je krenulo nizbrdo. Povratak u Milan, zatim kratka epizoda u Liverpoolu gdje sam lično prisustvovao utakmici protiv Chelsea – bezvoljan, isfrustriran, izgubljen.

Onda Francuska, pa povremeni bljeskovi u Nicei. Ipak, bilo je jasno – Mario više nije Mario. Ili, bolje rečeno, nije više imao ni snage da se bori protiv etiketa koje su mu prilijepili.

Privatni život, skandali i ogoljena duša

Nikada nije bježao od javnosti – naprotiv, često joj je prkosio. Vožnja Lamborghinijem bez vozačke, bacanje darta na saigrače, pojavljivanje na žurkama noć prije derbija. Ali nije to bila samo neodgovornost. Bila je to potraga za prihvatanjem, ili možda za granicom vlastite slobode.

Na večeri u Nici 2018. godine, novinar L'Équipea mi je rekao: “Znaš, svi mu se smiju, ali niko se ne pita kako je živjeti svaki dan s pritiskom da budeš drugačiji.”

Završne godine i pitanje koje ostaje da visi: Šta je moglo biti?

Karijera mu se svela na epizode po nižim ligama – Monza, Adana Demirspor, Sion. Povremeni golovi, ali bez strasti. Izašao je iz fokusa, ali nikad iz priče. Balotelli ostaje simbol – za jedne genije koji je sve upropastio, za druge heroj koji nikad nije imao priliku da bude samo ono što jeste.

{getCard} $type={post} $title={Možda Vas zanima i ovo!}

Balotellijevo naslijeđe: Više od gola, manje od legende

Njegova priča nije crno-bijela. Niti je samo o fudbalu. Ona je o sistemu koji ne zna šta s dječakom koji ne stane u kalup. O svijetu koji ne zna kako voljeti nekoga ko se ne boji biti drugačiji.

Njegovih preko 200 golova, brojne titule i bezbroj naslova u novinama – sve to blede naspram jedne rečenice koja ostaje da odzvanja: “Zašto uvijek ja?”

I možda nikad nećemo imati jasan odgovor. Ali ćemo zauvijek znati – Mario Balotelli bio je nešto što se ne ponavlja. I možda baš zato, nismo znali šta s njim.