Put do dijagnoze raka: Kako patolozi dokažu postojanje maligniteta na nalazu
Bilo je to prije skoro deset godina, kada mi je prvi put u laboratorij stigao uzorak žene iz Bihaća s neobičnim promjenama na dojci. Izgledalo je benigno na prvi pogled, ali kad sam pripremio preparat i pod mikroskopom vidio jasno izražene mitoze i nekrozu – znao sam da se ne radi o običnoj cisti. Dijagnoza je glasila: invazivni duktalni karcinom. Danas, zahvaljujući brzoj patološkoj obradi, ta žena živi i vodi planinarsku sekciju u lokalnom društvu.
Iza svake precizne dijagnoze raka stoji tim posvećenih stručnjaka, a u središtu tog procesa je patolog. Dok se pacijenti najčešće susreću s porodičnim ljekarima ili onkolozima, ključne informacije koje mijenjaju tok liječenja dolaze iz laboratorija, kroz rad ljudi koje najčešće nikada nećete upoznati.
Biopsija: Prva stanica na putu do istine
Proces počinje uzimanjem uzorka – biopsijom. Taj mali komadić tkiva nosi odgovore koji mogu odlučiti o životu ili smrti. Uzorak se odmah stavlja u formalin, specijalni fiksativ koji „zaključa“ ćelije u stanju u kojem su bile u trenutku vađenja. Bez pravilne fiksacije, ćelijska struktura bi se raspala i analize bi bile beskorisne.
Transformacija tkiva: Od uzorka do mikroskopskog preparata
U mom laboratoriju se svaki uzorak nakon fiksacije dehidrira, propušta kroz alkohol, zatim parafin i ugrađuje u voštane blokove. Ovo je osjetljiv dio posla – histotehnolozi, vješti laboratorijski asistenti, igraju ključnu ulogu. Zahvaljujući njima, svaki blok tkiva postaje čvrsta osnova za ono što slijedi – sječenje na mikroreze debljine svega 4 mikrona.
Mikrotom, precizni nož, reže tkivo toliko tanko da se kroz njega može proći svjetlost mikroskopa. Priprema svake staklene pločice je kao izrada minijaturnog prozora u svijet ćelija. Bez pretjerivanja – to je mjesto gdje se vidi ono što klinički pregled često ne može otkriti.
Šta patolog zapravo traži?
Kada dobijem staklo pod mikroskop, počinje prava analiza. Gledam oblik i veličinu ćelija, broj mitotičkih figura (znak brzog dijeljenja), prisustvo nekroze, te obrasce rasta. Svaki od ovih znakova ukazuje na potencijal malignosti. Ponekad je sve jasno kao dan. Ponekad – kao kod pacijenta iz Travnika čiji su simptomi ukazivali na infekciju – moram zatražiti drugo mišljenje, konsultovati subspecijalistu iz citopatologije u Zagrebu.
Saradnja stručnjaka donosi sigurnost pacijentu
U kompleksnim slučajevima, patolog nije sam. Uvijek postoji mogućnost konzultacija – u mojoj karijeri, najteže dijagnoze donosio sam u dogovoru s kolegama iz različitih oblasti: hematopatologije, ginekopatologije, molekularne patologije. Zajedno donosimo odluke koje direktno određuju terapiju – hemoterapiju, operaciju ili zračenje.
Digitalizacija izvještaja: Brzina spašava vrijeme i živote
Nakon završene analize, izvještaj se digitalno unosi u sistem i automatski postaje dostupan ljekarima koji vode slučaj. Tako smo, na primjer, kod jedne pacijentice u Tuzli skratili vrijeme između biopsije i početka terapije sa standardnih 14 na samo 5 dana. To nije samo logistika – to je život.
Zašto je patologija srce moderne onkologije
Iako rijetko u direktnom kontaktu s pacijentima, patolog je možda i najvažnija karika u cijelom lancu liječenja raka. Njegov zadatak nije samo reći da li je rak prisutan, već tačno koji je tip, koliki je stepen agresivnosti, ima li znakova širenja – i sve to sa komadića tkiva manjeg od nokta.
Rak nije jedna bolest. To je više od 200 različitih entiteta sa specifičnim ponašanjima i odgovorima na terapiju. Upravo zato precizna dijagnoza nije luksuz – ona je nužnost. A jedini način da do nje dođemo jeste kroz patologiju.
{getCard} $type={post} $title={Možda Vas zanima i ovo!}Zaključak: Nevidljivi heroji medicine
Doktor kojeg nikada ne sretnete, koji ne drži iglu ni stetoskop, često je taj koji određuje pravac vašeg liječenja. Njegov svijet su mikroni, ćelije i boje. Njegova preciznost je ono što stoji između sumnje i sigurnosti. I baš zato, dok slavimo onkologe, hirurge i terapije, ne zaboravimo one čiji se posao odvija iza zatvorenih vrata – u tišini laboratorije, gdje svaki mikroskopski rez može biti razlika između nade i neizvjesnosti.
