Riznica domaće kinematografije - nipošto ne propustite Tuzlanski film festival

Sjećam se dobro ljeta 2012. godine. Bio sam na putu iz Beograda prema Sarajevu, kada sam, sasvim slučajno, čuo da se u Tuzli održava prvi Tuzla Film Festival – festival južnoslavenskog filma. Iskreno, nisam znao šta da očekujem. Tuzlu sam tada poznavao samo kao grad soli i odlične pite. Međutim, ono što sam tamo doživio te godine potpuno je promijenilo moje viđenje regionalne kinematografije.

Filmska čarolija rođena iz entuzijazma

Festival je održan u prostorijama Bosanskog kulturnog centra, i već prva večer bila je magična. Nije to bila samo premijera filmova – bio je to susret emocije, autentičnosti i zajedničke borbe za mjesto pod suncem za sve one koji vole i stvaraju film.

Tuzla Film Festival (TFF), nastao zahvaljujući neprofitnoj organizaciji Magic Factory, nije imao ni budžet kao Cannes, ni crveni tepih poput Berlina, ali je imao nešto što mnogi festivali danas nemaju – dušu. Od samog početka imao je jasnu misiju: dati prostor i glas autorima s južnoslavenskih prostora i otvoriti vrata onima koji možda nikada nisu ni sanjali da će im film biti prikazan pred publikom.

Snimaj bilo čim: Demokracija filmske umjetnosti

Kao neko ko već godinama predaje na radionicama dokumentarnog filma u regiji, posebno me oduševila kategorija “Snimaj bilo čim”. TFF je među prvima u regionu shvatio da revolucija tehnologije znači i revoluciju izražavanja. Danas, kada svaki mobitel ima kameru, zašto ne dati priliku talentima koji možda nemaju tehničku opremu, ali imaju ono najvažnije – priču?

Prije tri godine, na toj radionici upoznao sam Selmu iz Gradačca, 17-godišnju djevojku koja je svojim telefonom snimila petominutni film o bolesnoj neni i njenim uspomenama iz rata. Njen film je dobio nagradu publike, a Selma je danas studentica režije u Sarajevu. Da nije bilo TFF-a, vjerovatno bi njena priča ostala samo dio porodičnih razgovora.

Velika imena, mala scena, velika srca

Od samog početka, TFF je imao podršku velikih imena filmske scene. Lazar Ristovski, Emir Hadžihafizbegović, Miloš Samolov, Ademir Kenović, Elma Tataragić, Dragan Marinković… samo su neki od onih koji su svojim prisustvom festivalu dali legitimitet. No ono što je najvažnije – svi su dolazili s iskrenom željom da podrže ideju.

Sjećam se razgovora s Jankom Baljakom u jednom kafiću nakon projekcije – rekao mi je: “Znaš, ovaj festival možda nije glamurozan, ali je istinit. Ovdje film nije biznis, ovdje je film borba i ljubav.” Te riječi nisam nikad zaboravio.

Prvi koraci ka filmskoj industriji u Tuzli

Druga godina festivala već je pokazala ozbiljan rast. Poseban trenutak bio je kasting za film Atomski s desna Srđana Dragojevića. Dva dječaka iz Tuzle, Ensar Hamzić i Daris Aljić, tada su po prvi put u historiji grada dobili uloge u dugometražnom igranom filmu putem otvorenog kastinga.

Bio sam prisutan kad su dječaci saznali da su prošli. Ensarova majka je plakala, a Dragojević ju je zagrlio i rekao: “Vaš sin ima prirodnu harizmu, rijetko to vidim.” Tog dana, Tuzla nije bila samo grad – bila je početak nečijeg sna.

Zašto baš Tuzla?

Često me pitaju – “Zar nije dovoljno festivala u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu?” Možda. Ali šta je s onima koji nemaju pristup tim krugovima? TFF je nastao iz potrebe da se otvore vrata. Jer istina je – filmski svijet zna biti elitistički. TFF je prozor za one s margine.

Uz to, Tuzla nije bilo koji grad. To je grad koji ima prvo Narodno pozorište u BiH, osnovano još 1898. godine. Grad s dugom kulturnom tradicijom, otvoren i topao. Svake godine u novembru, tokom Tuzlanskih pozorišnih dana, publika ima priliku da uživa u predstavama iz cijelog regiona. U istim tim dvoranama gdje su nekada igrali pioniri bh. teatra, danas se prikazuju i filmovi mladih autora – to je kontinuitet koji se ne smije prekinuti.

{getCard} $type={post} $title={Možda Vas zanima i ovo!}

Tuzla kao novi centar filmske energije

Posljednjih godina, Tuzla se razvija i kao turistička destinacija. Pannonika ljeti vrvi posjetiocima, a sve više ljudi traži i kulturni sadržaj. TFF, sa svojim programom, radionicama, večerima razgovora, otvara prostor da Tuzla postane više od mjesta za kupanje – da postane mjesto za stvaranje, dijeljenje i slavljenje filma.

Zaključak: Festival koji nije samo festival

Tuzla Film Festival nije samo projekcija filmova. To je platforma. To je ruka pružena svima koji vole film, ali nisu znali kome da se obrate. To je sigurno mjesto za početnike, ali i prostor gdje i iskusni autori pronalaze novi smisao. To je most između publike i umjetnika, između djetinjeg entuzijazma i profesionalnog svijeta.

Kao neko ko je pisao o festivalima u Cannesu, Rotterdamu, Talinu i Puli, mogu vam reći – Tuzla Film Festival ima nešto što mnogi nemaju. Iskrenost. I zato se vraćam svake godine, ne samo kao profesionalac, nego i kao čovjek.