Proces stvaranja umjetnosti - zavirite u umove najvećih umjetnika svih vremena
Ko su najveći slikari svih vremena: Ljudi koji su bojom i dušom oblikovali svijet
Postoji jedno mjesto u Firenci koje mi je zauvijek promijenilo pogled na svijet. Bilo je to u galeriji Uffizi, ispred Botticellijevog "Rođenja Venere". Tada sam imao samo dvadeset dvije godine, torbu prepunu studentskih bilješki i srce koje nije prestajalo kucati od uzbuđenja. Stajao sam ispred platna i gledao tu čudesnu harmoniju linija, boja, svjetlosti. I prvi put u životu shvatio – umjetnost nije samo slika na zidu. Umjetnost je iskaz duše. U tom trenutku rodila se moja opsesija velikim slikarima.
Leonardo da Vinči: Genije koji je slikao i mislima
Leonardo nije bio samo slikar. Bio je misao, pokret, vjetar u umu renesanse. Njegova "Mona Liza" – koju sam imao sreću vidjeti u Louvreu, među hiljadama ljudi – nije samo osmijeh jedne žene. To je osmijeh svijeta koji šuti, ali zna. Jednom sam pričao sa starim restauratorom iz Milana koji mi je rekao: "Znaš, Leonardo nije slikao samo lice. On je slikao misao između daha." To je ono što ga čini vječnim. Njegova djela ne govore – ona šapuću, uvlače se pod kožu i ne daju ti mira.
Mikelanđelo: Ruke koje su klesale Boga
Godine 2013. proveo sam noć u Vatikanu. Imali smo novinarsku akreditaciju i nekim čudom završili u Sikstinskoj kapeli dok su tehničari provjeravali rasvjetu. Sam, ispod tavanice koju je oslikao Mikelanđelo.
"Stvaranje Adama" me pogledalo s visine. Ruke koje se dotiču, prst koji traži drugi prst. Osjetio sam nešto nalik molitvi, iako sam tada bio siguran ateista. Mikelanđelo je znao ono što mnogi ne shvataju – da je ljudsko tijelo najsvetija od svih arhitektura. I kada je slikao, on nije slikao čovjeka – slikao je božansko u čovjeku.
Rembrant van Rajn: Svjetlost tame
Ako sam od Leonarda naučio tišinu boje, a od Mikelanđela snagu pokreta, od Rembranta sam naučio istinu. U Amsterdamu, gledajući "Noćnu stražu", osjetio sam nešto što nisam znao da je moguće – empatiju prema nepoznatim licima. Rembrant nije bio samo slikar. Bio je psiholog prije psihologije. Njegova igra svjetla i sjene podsjeća na život – pun sjaja, ali još više tame koju rijetko ko zna obasjati.
Kada je izgubio sina i ženu, slikao je mrtva tijela s takvom nježnošću da ti se srce prepolovi. Jer znao je – umjetnost ne tješi, ali ti daje smisao.
Renesansa: Buđenje ljudskosti
Renesansa je bila više od epohe – bila je revolucija svijesti. U Firenci, Veneciji, Rimu – gradovima koje sam prošao pješice s platnenom torbom i notesom – vidio sam gdje se duh vratio kući. Perspekiva, anatomija, individualnost... To su darovi tog vremena.
Zahvaljujući renesansi, umjetnik više nije bio zanatlija. Postao je glasnik vremena. Slobodan. Leonardo, Rafael, Botticelli – nisu samo slikari, već pjesnici svjetlosti i oblika.
Impresionizam: Svjetlost trenutka
U Parizu sam jedne večeri, mokar do kože od iznenadne kiše, ušao u Musée d'Orsay i sjeo pred Monetove "Lokvanje". Bilo je to kao da sam ušao u san. Impresionisti nisu htjeli da nacrtaju savršen svijet – oni su željeli da uhvate trenutak prije nego što nestane.
Claude Monet, Edgar Degas, Pierre-Auguste Renoir – njihovi radovi nisu samo slike, već osjećaji naslikani u prolazu. I to je ono što nas danas uči impresionizam – da je svaki trenutak vrijedan, i da ljepotu ne moramo tražiti, nego primijetiti.
Savremeni izraz: Sloboda izvan forme
Kada sam razgovarao s jednim savremenim bosanskohercegovačkim slikarom na izložbi u Sarajevu, rekao mi je: "Ne slikam više rukom. Slikam osjećajem. Ponekad zatvorenih očiju." Bila je to čista ekspresija. Danas umjetnost više nije zatvorena u forme. Imamo apstrakciju, nadrealizam, digitalnu umjetnost, performanse...
Vincent van Gogh, koji je svoju dušu ostavio u svakoj potezu kista, danas bi možda crtao tabletom, ali bi mu emocije bile iste. Jer umjetnost se mijenja – ali emocija ostaje ista.
Zaključak: Umjetnost je ono što ostaje kad sve drugo prođe
Umjetnici o kojima danas pišemo nisu samo majstori boje i platna. Oni su svjedoci svojih vremena, proroci budućnosti i ispisivači emocija.
Kao neko ko već 15 godina putuje svijetom u potrazi za značenjem umjetnosti, uvjeren sam u jedno – prava umjetnost ne zastarijeva. Ne blijedi. Ne prestaje.
U svakom muzeju, u svakom kutku ateljea, pa čak i u rukom naslikanoj slici koju mi je baka poklonila za rođendan, krije se jedan vječni podsjetnik: čovjek stvara da bi trajao. A slikari – oni su naši najtiši, ali i najmoćniji svjedoci postojanja.
