Ova naučna dostignuća će promijeniti oblik budućnosti zauvijek!

Znaš onaj osjećaj kad čitaš o nečemu što zvuči kao naučna fantastika, a zapravo je već iza ugla stvarnosti? Upravo takav osjećaj imao sam kad sam prije desetak godina, u jednom laboratoriju u Zürichu, gledao kako mikroskopski uređaji "plivaju" kroz epruvete, programirani da reaguju na promjene u hemijskom sastavu. Voditelj istraživačkog tima mi je tada tiho rekao:

„Nećeš vjerovati, ali jednog dana ovi mali roboti će spasiti hiljade života – možda i tvoj."

Danas, dok sjedim u kućnoj kancelariji, listam bilješke i prisjećam se tih trenutaka, svjestan sam koliko smo se približili onome što su naši roditelji nazivali „budućnošću“.

Nanoroboti protiv raka: Nevidljivi ratnici u ljudskom tijelu

Kad mi je brat prije nekoliko godina obolio od limfoma, prošli smo kroz sve – od hemoterapije do zračenja, i onih beskrajnih dana kada se tijelo bori jednako protiv bolesti i protiv terapije. Tada sam prvi put čuo za nanorobote – minijaturne mašine, toliko male da ih golim okom ne možemo ni zamisliti, ali dovoljno moćne da ciljano unište ćelije raka bez oštećenja zdravog tkiva.

U Švedskoj, na Karolinska institutu, istraživači već godinama rade na razvoju nanorobota koji bi mogli precizno lokalizirati tumorske ćelije i dostaviti lijek upravo tamo gdje je najpotrebnije. Na nedavnoj prezentaciji, jedan od naučnika je rekao: „Zamislite poštara koji tačno zna gdje treba da isporuči paket – bez da otvara vrata svih susjeda.“

Kod testiranja na miševima, 70% njih pokazalo je dramatično smanjenje tumora. Ovo ne znači da je lijek već spreman za ljude, ali smo mu svakako bliži nego ikad prije. Ako zamislimo budućnost bez hemoterapije, bez iscrpljujućih nuspojava – nanoroboti bi mogli biti odgovor koji smo čekali.

Superprovodljivost na sobnoj temperaturi: San o energiji bez gubitaka

Sjećam se, bio je juli 2023. godine, sjedili smo u maloj laboratoriji u Seulu, kad su korejski fizičari slavili nešto što je tada izgledalo kao najveće otkriće decenije – materijal nazvan LK-99. „Superprovodnik na sobnoj temperaturi!“ – pisali su naslovi širom svijeta.

Iako su kasnija testiranja pokazala da uzbuđenje nije bilo potpuno opravdano, ono što je ostalo jeste ogroman interes i ulaganje u potragu za materijalima koji mogu provoditi električnu energiju bez gubitaka – i to na normalnim uslovima.

Superprovodnici su materijali koji ne gube energiju u obliku toplote. Za prosječnog čitatelja – to znači da bi vaše punjenje telefona, električni automobili, pa čak i čitave električne mreže, mogle postati deset puta efikasnije.

Još se sjećam riječi profesora Ishioka s Univerziteta u Tokiju: “Ako pronađemo pravi superprovodnik, to neće biti naučni napredak. To će biti civilizacijski skok.”

Nuklearna fuzija: Energija sunca – na Zemlji

Nuklearna fuzija... samo ime zvuči moćno. I s razlogom. To je proces koji pokreće Sunce. Nema radioaktivnog otpada, nema opasnih emisija, nema straha od katastrofe. Samo ogromna količina čiste, obnovljive energije.

Decembra 2022. godine, tim iz Nacionalne laboratorije Lawrence Livermore u Kaliforniji prvi put u historiji proizveo je više energije iz fuzije nego što je uloženo u proces. Znam, zvuči apstraktno, ali kad ste u sali gdje se desi nešto što čovječanstvo pokušava decenijama – osjetite da ste svjedoci nečeg velikog.

ITER projekat u Francuskoj, gdje sarađuju naučnici iz više od 35 zemalja (uključujući BiH), postao je svjetski centar nade za održivu energiju budućnosti. Fuzijski reaktori još nisu komercijalni, ali cilj je jasan: da do 2040. godine imamo stabilan izvor energije bez zagađenja.

Kao neko ko je godinama izvještavao s mjesta gdje se energija proizvodi iz uglja, ne mogu vam opisati koliko je to značajno. Svaki put kad prođem kroz tuzlanski dim, pomislim: “Možda naša djeca više neće znati šta znači disati gusti smog.”

{getCard} $type={post} $title={Možda Vas zanima i ovo!}

Zaključak: Budućnost je već ovdje, samo još nije ravnomjerno raspoređena

Bilo da govorimo o nanorobotima, superprovodnicima ili nuklearnoj fuziji, jedno je sigurno – znanost ne miruje. Pitanje više nije „hoće li se dogoditi“, već „kada će postati dostupno svima“.

Ono što me najviše ohrabruje nije samo tehnologija, već ljudi iza nje. Mladi naučnici iz Sarajeva, Beča, Osla, Seula, koji ostaju budni do zore da bi analizirali podatke. Oni koji još uvijek vjeruju da znanje može spasiti svijet.

I kad me neko pita gdje ćemo biti za deset godina, uvijek se sjetim riječi jednog starog fizičara s MIT-a: “Tehnologija može promijeniti svijet. Ali ljudi – oni mu daju smisao.”