Ukoliko radite u porodičnoj medicini, ovo su najčešća hitna stanja!

Porodična je medicina najdostupniji dio zdravstvene zaštite i često mora postupati u najrazličitijim hitnim stanjima. Odgovornost je ljekara kao voditelja tima procijeniti potrebu za hitnom intervencijom, stepen hitnosti, vlastite mogućnosti u određenim stanjima, primjenu dostupne dijagnostike, aktiviranje nadležnih hitnih službi, potrebu za transportom i eventualno osiguranje stručne pratnje. Kad se pojavi potreba za hitnom intervencijom, primarna zdravstvena zaštita najčešće ima ograničene dijagnostičke mogućnosti. 

U tim uvjetima potrebno je donijeti odluke koje mogu rezultirati kratkoročno i dugoročno najrazličitijim ishodima. Postupci se naknadno mogu pokazati opravdano ili neopravdano hitnima. Osim stručnih dvoumljenja postoji i niz tehničkih i administrativnih prepreka, pravnih, etičkih, socijalnih elemenata koji utječu na pristup potencijalno hitnom bolesniku. Kontinuirana edukacija, obnavljanje znanja i vještina o postupanju u hitnim stanjima jačaju ličnu snagu pojedinca da bi postupio temeljem najboljih znanja i iskustava.

Hitna medicinska stanja su akutna stanja koja čine neposrednu prijetnju životu osobe ili njenom dugotrajnom zdravlju. Prepoznavanje znakova očigledne ili prijeteće ugroženosti života dio su temeljnih stručnih znanja svih zdravstvenih radnika. Ciljevi pružanja prve pomoći u takvim stanjima jesu spašavanje života, sprječavanje nastanka trajnih posljedica i skraćivanje trajanja liječenja i oporavka. Ostvarivanje navedenih ciljeva uspješnije je ukoliko prvu pomoć pruža osoba koja posjeduje potrebno znanje i vještine. Većina hitnih stanja koja se pojavljuju u ordinaciji porodične medicine definisana su kao potencijalno životno ugrožavajuća. Samo u rijetkim situacijama završavaju smrtnim ishodom. 

Prestanak disanja i srčanog rad ne znači definitivnu smrt. Klinička smrt je stanje neposredno nakon prestanka disanja i srčanog rada, a prije odumiranja ćelija, kada je još moguće postupkom reanimacije oživjeti osobu. Nakon 4 minute dolazi do početka ireverzibilnih oštećenja. Oživljavanje ili reanimacija podrazumjeva umjetno disanje i masažu srca, a za opremljene medicinske ekipe i oživljavanje u medicinskim institucijama i primjenu električne aktivnosti i lijekova. Zastoj srca može biti definisan kao iznenadni kardiovaskularni kolaps s gubitkom svijesti i spontane cirkulacije, što se očituje gubitkom pulsa nad velikim arterijama te zastojem disanja. 

Zastoj srca prepoznaje se po gubitku svijesti s neodazivanjem na poziv, odsutnošću pulsa te, posljedično, prestankom disanja, što uključuje i agonalne neredovne udisaje, kao i pepeljastosivu kožu te proširene zjenice. Ukoliko se srčani zastoj ne zbrine na vrijeme, posljedično će nastati moždana smrt koja više nije reverzibilno stanje. Ishod srčanog zastoja ovisi o mnogo faktora, među kojima je najznačajnija učinkovita kompresija prsnog koša te adekvatna potpora disanju, odnosno provođenje kardiopulmonalne reanimacije.  Pored zastoja srca, u hitna stanja u porodičnoj medicini također spada i zbrinjavanje pacijenta u posebnim stanjima: anafilaksa, bronhospazam,status epilepticus.

Ventrikularna fibrilacija- tokom ventrikularne fibrilacije krv se ne ispumpava iz srca jer se srčani mišić ne kontrahira već “podrhtava” te dolazi do zastoja srca. Dakle, ovaj abnormalni srčani ritam je potencijalno smrtonosno stanje gdje dolazi do hemodinamskog zastoja ili prekida mehaničkog rada srca te ju je potrebno hitno liječiti isporukom elektiričnog šoka i reanimacijskim postupkom. VF se može iznenada pojaviti kao primarna aritmija ili, što je češće, nakon epizode monomofrne ili polimorfne ventrikularne tahikardije. Ukoliko se ne liječi, tipična je progresija od grube do fine VF, a zatim na kraju do asistolije. Na elektrokardiografskom zapisu se umjesto regularnih QRS kompleksa vide brojni manji ili veći nepravilni valovi fibrilacije (Vrhovac i sar., 2008).

Ventrikulska tahikardija (VT)-  je aritmija porijeklom iz ventrikula karakterizirana širokim QRS kompleksom i frekvencije brže od 100 otkucaja/min. Trajna VT definira se kao ventrikulska tahikardija koja traje duže od 30 s ili zahtjeva prekid zbog hemodinamskog kraha. VT obično prati neki oblik strukturne bolesti srca, najčešće hroničnu ishemičnu bolest nakon preboljelog infarkta miokarda. Trajna VT može biti povezana s neishemičnom kadriomiopatijom, metaboličkim poremećajima, toksičnim učinkom lijekova, ili sindromom produženog QT-intervala, a katkad se javlja i bez bolesti srca ili drugih bolesti srca. Kratkotrajna VT (od 3 uzastopne VES do 30 s) također se javlja u bolesti srca, ali se češće javlja i bez srčane bolesti. Na EKG dijagnozu VT-a ukazuje tahikardija širokih QRS kompleksa uz frekvenciju bržu od 100 na minutu. Oblik QRS kompleksa za vrijeme bilo koje epizode VT može biti jednak (monomorfan), ili se može mijenjati od udarca do udarca (polimorfan). Ventrikulska tahikardija, vidi se monomorfna tahikardija sa širokim QRS kompleksom, frekvencije veće od 100 otkucaja/min (Bergovec, 2011).

{getCard} $type={post} $title={Možda Vas zanima i ovo!}

Hitna stanja su ona stanja koja ugrožavaju život bolesnika. Iziskuju hitno zbrinjavanje i stabiliziranje osnovnih životnih funkcija. Hitna stanja se nalaze u gotovo svim granama medicine, stoga je važno da ih ljekari i zdravstveni radnici znaju prepoznati te prema njima primjereno postupati. To je posebno važno u porodičnoj medicini jer se ljekar porodične medicine susreće sa širokom paletom različitih stanja u ranim fazama bolesti u kojima klinička slika često još nije posve jasna. Stjecanje znanja i vještina potrebnih za samostalno donošenje odluke o ispravnom postupanju u hitnim stanjima vrlo je bitno u okolnostima u kojima mora svoje sudove donositi na temelju dobre (hetero) anamneze i kliničkog statusa bez mogućnosti opsežnih pretraga. Pri prepoznavanju ugroženog bolesnika važan je kontinuitet zdravstvene njege koji osigurava porodična medicina što ljekaru olakšava rad jer obrađuje bolesnika kojeg dobro poznaje. U zdravstvenoj njezi i liječenju hitnih stanja slijedi se algoritam za hitna stanja, pa tako i za srčani zastoj, status asmatikus, status epileptikus te anafilaksiju.