Pretilost kao globalni problem modernog života

Prije tačno jedanaest godina, nakon niza poslovnih putovanja, stresova i neumjerenih poslovnih večera, našao sam se ispred kupatilskog ogledala suočen sa surovom istinom. Brojka na vagi pokazivala je 106 kilograma. Za nekog visokog 178 cm – to je bila prekretnica. Dah mi je već tada bio kratak, snaga u koljenima sve slabija, a san pun noćnih buđenja. No ono što me najviše pogodilo bila je izjava mog tada četverogodišnjeg sina: "Tata, ti se više ne igraš kao prije." Tu noć sam započeo svoje najvažnije istraživanje – borbu protiv gojaznosti. I upravo ta lična borba me je, kroz 15 godina rada i pisanja o zdravlju, dovela do dubljeg razumijevanja ove tihe, ali opasne pošasti.

Šta je zapravo gojaznost?

Gojaznost, odnosno pretilost, predstavlja stanje viška masnog tkiva koje nastaje usljed dugotrajnog energetskog disbalansa – kada unos kalorija značajno nadmašuje njihovu potrošnju. Ključni dijagnostički kriteriji uključuju: Body Mass Index (BMI) veći od 30 kg/m², Opseg struka veći od 102 cm kod muškaraca, te preko 88 cm kod žena

Ovo stanje odavno nije više samo estetski problem. Još 1997. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je zvanično proglasila gojaznost globalnom epidemijom. Do 2005. godine, gotovo 10% svjetske populacije već je bilo pogođeno ovim stanjem, s uzlaznim trendom koji ne pokazuje znakove smirivanja.

Genetika i stil života: Dvostruka zamka

Iako genetika ima svoju ulogu (osobe čiji su roditelji gojazni imaju veći rizik), moderni stil života je poput tempirane bombe. Danas živimo brzo, jedemo brže i krećemo se sve manje. Na jednoj međunarodnoj konferenciji u Beču 2019. godine, imao sam priliku slušati predavanje profesora iz Tokija koji je izjavio: „Naš organizam se još uvijek ponaša kao da živi u špilji, dok jede iz frižidera.“ I ta metafora ne može biti tačnija. Evolucijski, ljudsko tijelo je programirano da štedi energiju za dane gladi – ali u svijetu obilja, ta sposobnost nas uništava.

Kako gojaznost utiče na tijelo?

Gojaznost nije samo „masnoća“, već aktivan biološki proces. Adipociti (masne ćelije) nisu pasivni skladištari, već prave male tvornice koje izlučuju supstance poput: Tumor nekrozis faktora-alfa (TNF-α), Interleukina 6 (IL-6), Leptina, koji reguliše apetit.

Ove supstance izazivaju hronične upale, insulinsku rezistenciju i povećavaju rizik za srčane bolesti, dijabetes tipa 2, pa čak i karcinome.

Visceralna pretilost: Skrivena opasnost

Jedna od najopasnijih formi gojaznosti jeste visceralna pretilost – masnoća nakupljena duboko u stomaku, koja ometa rad organa i utiče na metabolizam. Na jednoj radionici Quebec Heart Institutea prezentirani su podaci koji su me zapanjili: muškarci sa opsegom struka većim od 90 cm i trigliceridima iznad 2 mmol/L imaju čak 80% šanse da razviju metabolički sindrom.

Hormonski haos: Kako naš mozak zna kad je dosta?

Gojaznost se ne dešava samo „na tanjiru“. Centralnu ulogu ima hipotalamus – dio mozga koji upravlja osjećajem gladi. Hormoni poput leptina i inzulina šalju signale koji utiču na apetit i potrošnju energije. No, kada sistem otkaže, tijelo više ne zna kad je sito. Lično sam osjetio tu disfunkciju – glad bez potrebe, stalne želje za „nečim slatkim“, i osjećaj umora uprkos punom stomaku.

Komplikacije gojaznosti: Bolesti koje dolaze tiho

Gojaznost ne dolazi sama. Ona donosi čitavu lepezu komplikacija: Metaboličke: dijabetes tipa 2, Dislipidemije, Poremećaji menstrualnog ciklusa, Rizik od karcinoma (dojke, kolona, prostate), Mehaničke: Bolovi u leđima, Apneja u snu, Povrede pri hodanju, Osteoartritis, Kombinovane: Hipertenzija, Dispneja (kratak dah), Respiratorna insuficijencija, I tu dolazimo do srži problema – gojaznost nije samo faktor rizika. Ona je direktan uzrok patnje.

{getCard} $type={post} $title={Možda Vas zanima i ovo!}

Male pobjede, veliki rezultati

Jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučio u sopstvenom procesu mršavljenja jeste da nije potreban savršen rezultat, već uporna disciplina. Već smanjenjem tjelesne mase za 5-10% rizik od srčanih bolesti, dijabetesa i hipertenzije opada značajno. Moj prvi cilj bio je da skinem 7 kilograma u tri mjeseca. Nije bilo lako. Ali svaki gram manje značio je korak bliže zdravijem životu.

Zaključak: Vrijeme je za buđenje

Gojaznost nije sramota – ona je signal. Signal da nešto nije u balansu. A tijelo, kad mu damo šansu, zna kako se vratiti u ravnotežu. Nema čarobnih pilula, ali postoji čarolija u svakom jutarnjem hodu, zdravijem obroku i odluci da danas bude dan kad ćemo reći: “Dosta je bilo.”

Jer zdravlje nije destinacija, već svakodnevna odluka. I ako sam ja mogao napraviti prvi korak ispred ogledala, možete i vi.