Kako se bira predsjednik SAD-a, te ko sve zapravo može biti kandidat?

Kako postati predsjednik SAD Glas Tuzle

Šta je Elektorski koledž i ko su elektori?

U američkom Ustavu, još u 18. stoljeću, u Drugom članu, stoji odredba o tzv. „Elektorskom koledžu“. To je zapravo skup od 538 ljudi – elektora – koji formalno biraju predsjednika. Broj elektora za svaku saveznu državu odgovara ukupnom broju njenih senatora i predstavnika u Kongresu.

Primjera radi, Kalifornija – najmnogoljudnija savezna država – ima 55 elektora, dok države poput Vajominga, Vermonta ili Aljaske imaju po tri.

Moj prijatelj David, kojeg sam upoznao dok sam studirao u Bostonu, dolazio je iz Montane. „Znaš li da moj glas vrijedi skoro triput više nego tvoj u Kaliforniji?“ rekao mi je kroz smijeh. Tada sam shvatio koliko je ovaj sistem daleko od onoga što zovemo „jedan čovjek – jedan glas“.

Kako postati predsjednik SAD Glas Tuzle

Zašto je važna brojka 270?

Od ukupno 538 elektora, kandidatu za predsjednika treba njih 270 da bi pobijedio. Iako građani izlaze na birališta, oni zapravo biraju elektore koji su obećali da će glasati za određenog kandidata.

Zvuči kao formalnost? Ne uvijek. U historiji se više puta desilo da kandidat s manje narodnih glasova pobijedi zahvaljujući elektorskim glasovima. Tako je bilo 2000. godine kada je George W. Bush pobijedio Ala Gorea, i 2016. kada je Donald Trump postao predsjednik iako je Hillary Clinton imala skoro 3 miliona glasova više.

Kako postati predsjednik SAD Glas Tuzle

Glasanje koje nije obavezno… ali jeste?

Teoretski, elektori nisu uvijek pravno obavezani da glasaju za „svog“ kandidata. Ipak, većina saveznih država ima zakone koji ih na to obavezuju, a „nevjerni elektori“ su rijetki. Do danas nijedan predsjednik nije izabran suprotno volji većine svojih elektora.

Moja poznanica Mary iz Denvera 2020. godine je bila aktivna u kampanji za Joea Bidena. „Imam osjećaj da ne biram predsjednika, nego biram nekoga da glasa za predsjednika“, rekla mi je ironično. I zaista, u takvom sistemu, građani često osjećaju distancu od stvarne moći odlučivanja.


Duga kampanja: Od najave do inauguracije

Cijeli izborni proces traje više od godinu dana. Kandidati obično najavljuju svoje kandidature već u proljeće godine prije izbora. Slijede unutarstranačke borbe, kokusi, primarni izbori i konvencije. Predsjednički izbori se tradicionalno održavaju prvog utorka nakon prvog ponedjeljka u novembru.

Elektori formalno glasaju u decembru, a Kongres prebrojava te glasove početkom januara. Novoizabrani predsjednik polaže zakletvu 20. januara.

Šta su to „swing states“ – kolebljive države?

Većina američkih saveznih država tradicionalno glasa ili za demokrate ili za republikance. Međutim, postoji nekoliko tzv. „swing“ država – gdje je ishod neizvjestan i koje mogu odlučiti izbore. Trenutno se među njima nalaze: Arizona, Georgia, Michigan, Pennsylvania, Wisconsin, North Carolina i Nevada.

Ove države često dobijaju najviše pažnje kandidata, medija i novca tokom kampanje. Jedan moj poznanik iz Milwaukeeja mi je rekao: „U Wisconsinu nas zovu zlatnim jajetom – svi žele da nas osvoje.“


Ko se može kandidovati?

Američki Ustav kaže da predsjednik može biti svaka osoba koja:

  • ima najmanje 35 godina,
  • rođena je u SAD-u,
  • ima prebivalište u SAD-u u posljednjih 14 godina.

Jednostavno? Na papiru – da. U stvarnosti, kandidatura za predsjednika SAD traži ogroman politički kapital, podršku stranke i finansijska sredstva koja se mjere u desetinama miliona dolara.

Demokratski, ali s manama

Iako se američki sistem predstavlja kao vrhunac demokratije, mnogi ga kritikuju kao zastarjelog i nepravednog. Neravnomjerna vrijednost glasova, mogućnost da kandidat s manje glasova pobijedi, te prevelik utjecaj „swing“ država, doveli su do brojnih poziva za reformu.

Ali sistem opstaje – jer mijenjanje Ustava je gotovo nemoguća misija bez dvotrećinske podrške u oba doma Kongresa i odobrenja 38 saveznih država.

Zaključak: Razumjeti Ameriku znači razumjeti njen izborni sistem

Kad danas s dedom opet pričam o američkim izborima, on se samo nasmije i kaže: „E moj sine, u Americi ni biranje predsjednika nije jednostavno.“

I stvarno nije. Ali ako išta naučimo iz njihovog sistema, to je da demokracija dolazi u mnogo oblika. Neki su jasni i jednostavni. Neki su – poput Elektorskog koledža – zakomplicirani, ali duboko ukorijenjeni u historiju jedne zemlje.

U svakom slučaju, dok pratimo iduće američke izbore, bar ćemo znati – ko, kako i zašto zapravo bira predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Napiši članak za Glas Tuzle!Imaš ideju ili vijest za nas? Postani naš autor!
Kontaktiraj nas