Sigurno ovo niste znali - zašto je kriket tako popularan sport izvan Evrope?
Sjećam se dana kad sam prvi put gledao kriket. Bio sam u posjeti rođaku u Londonu, sredina jula, vrućina kakvu Engleska rijetko viđa. Sjedili smo na travi u Hyde Parku, a na malom terenu nekoliko muškaraca u bijelom udaralo je malu lopticu i trčalo između dvije drvene strukture. Nisam tada imao pojma šta gledam, ali rođak mi je rekao: "Ovo ti je kriket, brate. Kod njih to nije samo sport, to je kultura." I bio je u pravu. Od tog dana, ova igra me počela intrigirati više nego bilo šta drugo.
Kriket je, u svojoj suštini, sport koji se igra palicom i lopticom između dva tima, svaki sa po jedanaest igrača. Igra se na velikom travnatom terenu, obično ovalnog oblika, a u centru je tzv. pitch – uski pravougaonik dug 22 jarde. Na svakom kraju terena nalaze se tzv. „wicketi“ – tri okomite drvene letvice s dvije male prečke na vrhu, koje čine ključni dio igre.
U početku mi je sve to izgledalo zbunjujuće – trče, zaustavljaju, viču nešto, a publika svako malo aplaudira i pije čaj. Međutim, kad sam počeo pratiti, sve je počelo dobijati smisao. Cilj je jednostavan – jedna ekipa pokušava postići što više poena (tzv. „runs“), dok druga pokušava da ih u tome spriječi tako što izbacuje njihove udarače.
Jednom sam imao priliku gledati utakmicu između Indije i Pakistana, i to baš u Delhiju. Atmosfera je bila nevjerovatna – više od 50.000 ljudi na stadionu, ali i milion srca ispred televizora. Osjetio sam kako sport može biti više od igre – može biti most između kultura, način izražavanja nacionalnog ponosa, pa čak i sredstvo pomirenja.
Historija kriketa je bogata i stara.
Nastao je još u srednjem vijeku u jugoistočnoj Engleskoj, najvjerovatnije kao dječja igra. Vremenom su je prigrlili i odrasli, a tokom 16. i 17. stoljeća postala je popularna među plemstvom. Bio je to sport za „džentlmene“ – polako, s mjerom, sa šoljicom čaja u ruci i šeširom na glavi. Klub Hambledon, osnovan 1760-ih, smatra se kolijevkom modernog kriketa.
Kasnije se igra širila britanskim kolonijama, pa je tako kriket postao ogroman u Indiji, Australiji, Južnoj Africi, Pakistanu i Zapadnoj Indiji. Sjećam se kad sam bio u Durbanu, Južna Afrika, i vidio djecu kako na prašnjavom putu igraju s improviziranom palicom i teniskom lopticom – kriket je za njih bio svakodnevnica. I nije bilo važno što nemaju opremu kao profesionalci. Igrali su s istim žarom.
Kriket danas dolazi u više formata. Najduži i najtradicionalniji je tzv. Test kriket, gdje utakmice traju po pet dana. Ovaj format je kao šah u pokretu – taktika, strpljenje, preciznost. Potom imamo jednodnevne utakmice (ODI), gdje se sve odvija u jednom danu, a najuzbudljiviji za širu publiku je Twenty20 (T20), dinamičan, brz, eksplozivan – savršen za moderno doba.
Zašto je kriket toliko popularan?
Postoje ljudi koji bi rekli – zato što su Britanci imali puno kolonija. Ali ja mislim da je odgovor dublji. Kriket je ostao jer se u njemu ljudi prepoznaju. U Indiji, gdje sam proveo ljeto tokom jednog studijskog programa, kriket je poput religije. Igra se na svakom ćošku, ljudi raspravljaju o taktikama i rezultatima danima. U mom studentskom domu u Mumbaiju, jedan momak je platio kartu zadnjim parama samo da vidi Sachina Tendulkara kako udara posljednji over svoje karijere. Plakao je kad je Sachin otišao s terena.
Tendulkar, poznat kao "Little Master", jedan je od najvećih sportskih heroja koje sam ikad vidio. Njegova priča je priča o skromnosti, upornosti i talentu. Imao sam sreću prisustvovati seminaru na kojem je govorio – njegovo prisustvo je bilo tiho, ali moćno. Iako je imao svjetsku slavu, ostao je prizeman, kao neko iz komšiluka.
Kriket je, dakle, popularan jer je duboko ukorijenjen u kulturu mnogih naroda. Format igre je fleksibilan i prilagođen različitim ukusima. Neko voli strategiju test mečeva, neko brzinu T20 formata. A onda tu su i veliki turniri poput Svjetskog prvenstva u kriketu – trenuci kada nacije dišu kao jedno. Pamtim finale 2019. godine – Engleska protiv Novog Zelanda. Bio sam u pubu u Manchesteru, ljudi su skakali, vrištali, plakali. Nije bilo Engleza ili stranaca – samo ljubitelji sporta koji su svjedočili historiji.
U kriketu me posebno fascinira i kultura fer-pleja. Pravila se poštuju, suci imaju autoritet, a igrači rijetko protestuju. To je sport koji odgaja karakter. Možda zato roditelji u mnogim zemljama vole da im djeca igraju kriket – nije riječ samo o lopti, već o učenju vrijednosti.
Danas, kriket je i ogromna industrija.
Televizijski ugovori, sponzori, društvene mreže – sve to podiže popularnost igrača do statusa superzvijezda. Ipak, i dalje je čar ove igre u njenom jednostavnom jezgru: palica, lopta, dva tima i jedan cilj – nadmudriti protivnika, ali ga i poštovati.
Kada se vratim kući i neko me pita: "Šta ti je to kriket?", nasmijem se i kažem: "To ti je sport koji te nauči strpljenju, poštovanju i zajedništvu." A ako me zamole da objasnim pravila, sjetim se djece iz Durbana, mog rođaka u Londonu, momka u Mumbaiju i svih onih trenutaka koji su mi pokazali da je kriket mnogo više od igre – on je priča o ljudima.
