Šta je zapravo tetanus i kako se on klinički manifestuje?
Tetanus: tih, ali smrtonosan neprijatelj iz zemlje
Prije nekoliko godina, jedan stariji čovjek iz bosanskog sela, kojem su mnogi tepali da je „čovjek od zemlje“, zadobio je sitnu posjekotinu dok je popravljao staru metalnu ogradu. Rana je djelovala bezazleno, pa ju je samo isprao vodom, zavio i nastavio raditi. Pet dana kasnije završio je na intenzivnoj njezi, boreći se za dah, s ukočenim mišićima vilice, nesposoban da govori. Dijagnoza je bila jasna – tetanus. Bolest koju mnogi danas smatraju davno iskorijenjenom, a koja još uvijek uzima živote, naročito među nevakcinisanima.
Tetanus je teška i potencijalno smrtonosna bolest koju uzrokuje bakterija Clostridium tetani. Ova bakterija je pravi preživjeli iz dubina prirode – anaerobna, sporogena, otporna na toplinu i sušu, s sposobnošću da preživi u zemlji, prašini ili životinjskom izmetu godinama. Najopasnija nije sama bakterija, već toksin koji ona proizvodi – tetanospazmin – neurotoksin koji izaziva strašne grčeve i rigidnost mišića.
Upravo je taj toksin ono što pravi razliku između obične ogrebotine i borbe za život. Jednom kada dospije u tijelo kroz ranu – čak i plitku, ako su uslovi anaerobni – bakterija počinje da proizvodi toksin koji putuje kroz živce do centralnog nervnog sistema. Tamo blokira lučenje neurotransmitera poput GABA-e i glicina, što rezultira nekontrolisanim kontrakcijama mišića, često počevši od vilice – otuda poznati naziv „zaključana vilica“ (trizmus).
Tetanus se ne prenosi s osobe na osobu. Nema „kolektivnog imuniteta“, nema zaštite kroz tuđu vakcinu – ovdje je svaka osoba sam za sebe. A što je još gore – ni preboljena bolest ne ostavlja imunitet. Zato je vakcinacija ključ. I to ne samo jednom u životu. Imunitet protiv tetanusa vremenom opada, pa se preporučuje docjepljivanje svakih deset godina.
Iako vakcina protiv tetanusa postoji još od 1924. godine i znatno je smanjila smrtnost, naročito u razvijenim zemljama, tetanus i dalje odnosi više od 800.000 života godišnje, najčešće u siromašnim zemljama sa slabim zdravstvenim sistemima i niskim stepenom imunizacije. Zastrašujuće je da su među oboljelima često stariji ljudi koji nisu primili docjepnu dozu, te intravenski korisnici droga.
Simptomi tetanusa razvijaju se u prosjeku sedam dana nakon ozljede, ali to može biti i brže – posebno kod rana koje su bliže centralnom nervnom sistemu. Klasični trijas uključuje ukočenost, bolne grčeve i poremećaj autonomnog nervnog sistema. U najtežim slučajevima, oboljeli pati od spazama mišića lica, vrata, leđa, a ponekad i fraktura kostiju usljed intenziteta kontrakcija. I pored očuvane svijesti, osoba može doslovno „biti zarobljena u vlastitom tijelu“.
Generalizirani tetanus je najteži oblik i onaj koji najčešće vodi u smrt. Kod novorođenčadi, koja se rode u nehigijenskim uslovima majkama koje nisu imunizirane, razvija se tzv. neonatalni tetanus. Ova forma bolesti počinje nekoliko dana nakon rođenja, često nespecifično – slabost, nemogućnost sisanja – da bi se uskoro razvila u generalizirane grčeve i ukočenost cijelog tijela. Smrtnost u ovim slučajevima prelazi 50%.
Ali postoji i svjetlija strana ove priče. Tetanus je jedna od rijetkih zaraznih bolesti koju je moguće gotovo u potpunosti spriječiti. Vakcina je dostupna, efikasna i sigurna. Tokom oba svjetska rata, vakcinacija je spašavala hiljade vojnika od ove tihe smrti. Danas se primjenjuje u sklopu dječijih kalendara imunizacije, a i trudnicama se savjetuje imunizacija kako bi zaštitile sebe, ali i svoje nerođeno dijete.
Kroz historiju, ljudi su se borili protiv tetanusa na različite načine – od starih Grka i Egipćana, preko Hipokrata, pa sve do današnje moderne medicine. Danas znamo tačno kako nastaje, šta ga izaziva i kako ga možemo spriječiti. I upravo zato, danas više nema izgovora da neko umre od tetanusa.
Ako imate ranu – operite je temeljito, obratite se ljekaru. Ako niste sigurni kada ste posljednji put vakcinisani – provjerite. Tetanus ne oprašta nemar. To nije bolest iz knjiga historije – to je stvarna prijetnja, posebno za one koji je zaborave.
