Vrh evropske politike - saznajte kako se bira predsjednik Evropskog parlamenta
Sjećam se kada sam prvi put prisustvovao konstitutivnoj sjednici Evropskog parlamenta u Strasbourgu, davne 2009. godine. Bio sam mlad politički savjetnik, pun entuzijazma, i nisam ni slutio koliko je proces izbora predsjednika EP-a kompleksan, strateški i ujedno fascinantan. Tada je atmosfera u sali podsjećala na finale svjetskog prvenstva — svi su znali da ishod glasanja mijenja tok evropske politike naredne dvije i po godine.
Od kratkih mandata do stabilnog liderstva: evolucija predsjedničke funkcije
Prije 1979. godine, predsjednici Evropskog parlamenta birani su na mandate koji su trajali jednu do dvije godine. To se promijenilo s uvođenjem općih izbora, kada je postalo jasno da institucija treba stabilnije i legitimnije rukovodstvo. Danas se predsjednik bira na period od dvije i po godine, s mogućnošću reizbora usred parlamentarnog mandata.
Kako se glasa i ko može biti kandidat?
Predsjednik se bira tajnim glasanjem, i to apsolutnom većinom — više od 50% važećih glasova. Moguće su najviše četiri runde glasanja. Ako ni nakon treće runde nijedan kandidat ne osvoji većinu, u četvrtoj rundi se biraju između dva najbolje plasirana, a u slučaju izjednačenog rezultata — pobjeđuje stariji kandidat.
Kandidate mogu predložiti političke grupe ili najmanje 12% ukupnog broja zastupnika (danas je to 38). Sjećam se slučaja iz 2014. godine kada je neovisni kandidat iz centralne Evrope, uz podršku manjinske grupe, uspio ući u drugi krug glasanja — čisto zahvaljujući koalicionim pregovorima u posljednjem trenutku.
Koje su nadležnosti predsjednika Evropskog parlamenta?
Predsjednik nije samo figura koja vodi sjednice. On ili ona: predsjeda plenarnim zasjedanjima i osigurava poštivanje pravila procedure, potpisuje zakonodavne akte i budžet EU, predstavlja Parlament u međunarodnim i međuinstitucionalnim odnosima, odobrava govorničke liste, tumači pravila poslovnika i ima ključnu ulogu u odlučivanju o amandmanima.
Jednom sam imao priliku prisustvovati sastanku između tadašnjeg predsjednika EP-a i predsjednika Evropske komisije, gdje je predsjednik EP-a, sa savršenim balansom diplomatske taktičnosti i političke odlučnosti, branio stavove Parlamenta u vezi sa budžetom. Bilo je očito da ta funkcija nosi ogromnu težinu.
Potpredsjednici i kvestori: Nevidljivi stubovi institucije
Pored predsjednika, bira se i 14 potpredsjednika i 5 kvestora. Ovi izbori se odvijaju istovremeno i jednako su važni. Potpredsjednici zamjenjuju predsjednika kada je odsutan, dok kvestori imaju zadatak da se brinu o administrativnim i finansijskim pitanjima koja se tiču samih zastupnika.
Politička, geografska i rodna ravnoteža se strogo poštuju. Prisustvovao sam jednoj sjednici kada je izbor kvestora izazvao burne reakcije jer nije bilo adekvatne rodne zastupljenosti — što je brzo ispravljeno kroz dodatne dogovore među grupama.
Zašto ovaj proces odražava samu srž evropske demokratije
Evropski parlament ima 720 zastupnika iz 27 zemalja članica, s desetinama političkih stranaka i ideologija. Da bi predsjednik bio izabran, mora pridobiti široku podršku — što često zahtijeva političke dogovore, ustupke i kompromis.
To nije slabost, to je snaga. Upravo u tom procesu ogleda se pluralizam EU, njena sposobnost da, uprkos razlikama, funkcioniše kao jedinstvena politička zajednica.
Transparentnost i uključivanje građana
Savremeni EP ulaže velike napore da približi svoj rad građanima. Politike se sve češće objašnjavaju kroz lako dostupne izvore poput aplikacija Evropskog parlamenta i istraživačkih izvještaja, poput onog koji je pripremila Sylvia Kotanides.
Zahvaljujući tim alatima, svaki građanin može pratiti kako se bira predsjednik i zašto je taj proces važan za svakodnevni život u EU.
Zaključak: Više od procedure — izbor sa stvarnim posljedicama
Izbor predsjednika Evropskog parlamenta nije samo formalnost. To je pokazna vježba evropske demokratije u praksi. Onaj ko bude izabran vodi ne samo instituciju već i glasove miliona građana Unije.
Zato je važno razumjeti kako taj proces funkcioniše. Jer, kao što sam naučio kroz godine rada u evropskim institucijama — prava moć u EU često leži u proceduralnim finesama koje oblikuju politiku iza kulisa.
