Hirurg kao bazični naučnik

Prije petnaestak godina, dok sam još bio mladi ljekar na specijalizaciji, sjećam se jednog momenta koji mi je zauvijek promijenio percepciju medicine. Bilo je to jedno obično popodne na hirurškom odjeljenju kada me prof. dr. Jasmin, moj mentor i kasnije prijatelj, pozvao u laboratorij. "Hajde da vidiš kako nauka diše prije nego je uneseš u operacionu salu", rekao mi je uz osmijeh. Tog dana sam prvi put zaista shvatio riječi dr. Francisa D. Moorea, koji je rekao da hirurg može biti nježni most između laboratorije i života.

U medicinskoj praksi često zaboravimo da je nauka zapravo nevidljivi saveznik u svakom našem potezu. Hirurgija nije samo preciznost noža ili brzina ruke. Ona je produžena ruka laboratorijskih otkrića. I upravo tu počinje priča o hirurgu kao naučniku.

Pogrešne podjele: “čista” i “primijenjena” nauka

Danas, u vrijeme kada je sve digitalizovano i kada se informacije šire brže od svjetlosti, još uvijek postoji ta pogrešna dihotomija – da je “čista” nauka superiorna nad “primijenjenom”. Louis Pasteur je već tada razbio tu iluziju. Govorio je kako ne postoji "primijenjena nauka", već samo nauka čije plodove beremo. U praksi, to znači da ono što hirurg uradi u operacionoj sali nije manje vrijedno od onoga što se dešava iza mikroskopa.

Jednom sam na konferenciji u Beču slušao prezentaciju mlade naučnice koja je govorila o matičnim ćelijama i njihovoj upotrebi u regeneraciji tkiva. Po završetku, ustao je jedan hirurg iz publike i pitao: “Možete li mi reći kad to mogu koristiti kod mog pacijenta kojem danas vadim tumor iz jetre?” Svi su se nasmijali, ali to pitanje je suština svega – nauka mora naći svoj put do pacijenta.

Timski rad – temelj medicinskog napretka

Jedna od lekcija koju sam naučio kao ljekar jeste da briljantne ideje često ostaju zakopane ako nisu podignute timskim duhom. Emil Fischer, dobitnik Nobelove nagrade još početkom 20. stoljeća, naglasio je upravo to – da napredak dolazi kroz saradnju.

U mojoj praksi, najproduktivnije ideje su se rađale u ranim jutarnjim satima, dok sjedimo uz kafu, okruženi kolegama iz laboratorije, radiologije, farmacije… Jednom prilikom, analizirali smo slučaj mlade žene sa rijetkim endokrinim tumorom. Bio je to kompleksan problem, ali smo kroz diskusiju između mene kao hirurga i našeg molekularnog biologa došli do rješenja koje je, doslovno, spasilo njen život.

Transplantacija: Od nemogućeg do stvarnog

U vrijeme kada su ljudi smatrali transplantaciju naučnom fantastikom, hrabri hirurzi i kliničari su je učinili realnošću. Tokom Drugog svjetskog rata, opekotine britanskih pilota bile su pokretač za istraživanje presađivanja kože. Iz tih očajničkih pokušaja iznikla je čitava nova grana medicine – transplantacija organa.

Kao mladi specijalizant u Bostonu, imao sam priliku obići Peter Bent Brigham bolnicu. Osjetio sam istu onu energiju koju su tamo osjećali pioniri poput dr. Francisa D. Moorea i dr. Georgea W. Thorna. Njihova borba protiv hipertenzije kroz transplantaciju bubrega nije bila samo medicinska bitka – bila je to ljudska borba za dostojanstven život.

Srce van tijela: Hirurzi kao pioniri otvorene srčane hirurgije

Jedan od najfascinantnijih momenata u medicini bio je kada je dr. John H. Gibbon Jr. uspio održati život psa pomoću pumpe – preteče današnjih mašina za vanjsko krvotoke. Iako mu se tadašnji šef nije složio i tvrdio da to nikada neće uspjeti kod ljudi, Gibbon nije odustao. Danas, hiljade života se spašavaju upravo zahvaljujući njegovoj upornosti.

Tumorska angiogeneza: Kada hirurg postane vizionar

Jedan od mojih najvećih uzora, dr. Judah Folkman, bio je izvanredan primjer kako hirurg ne mora stati na operacionom stolu. Njegova istraživanja u angiogenezi otvorila su potpuno novu dimenziju u liječenju karcinoma. Imao sam priliku prisustvovati njegovom predavanju na kongresu u San Diegu 2006. godine. Govorio je jednostavno, skoro šapatom, ali s tolikom strašću da sam bio uvjeren – medicina je mnogo više od nauke, ona je poziv.

{getCard} $type={post} $title={Možda Vas zanima i ovo!}

Tri razlike, jedna misija

Na kraju, razlike između “čistog” naučnika i hirurga su jasne: Naučnik zna da ne zna, a hirurg mora da zna sada i odmah. Naučnik može čekati dok svi podaci ne budu dostupni, hirurg ne može čekati – pred njim je život. Naučnik radi sa populacijama, hirurg sa pojedincem. Uprkos tim razlikama, odgovor na pitanje – može li hirurg biti naučnik – nije samo “da”, već “mora biti”.

Zaključak: Hrabra budućnost hirurga-naučnika

Danas, više nego ikad, medicinski napredak zavisi od ljudi koji su istovremeno majstori u operacionoj sali i radoznali umovi u laboratoriji. Hirurzi, više nego ikada, imaju priliku da budu lideri medicinskih inovacija. Njihovo svakodnevno iskustvo, susret s bolešću, patnjom i nadom – ono je što daje život nauci.

Kao što je rekao Joseph Murray, hirurg koji je izveo prvu uspješnu transplantaciju bubrega: “Transplantacija nije samo o organima, ona je o ljudima.” A medicina, u svojoj srži, uvijek je bila – i ostaće – o ljudima.